Moram priznati da sam nekoliko puta počinjala da čitam "Alhemičara" , međutim nekako nikako nisam mogla da ga dovršim, jednostavno što bi naš narod rekao "nije" mi legla, i više se nisam vraćala Alhemičaru, kao ni knjigama Paula Koelja ... Posle dugog niza godina pronašla sam davno izgubljenog druga iz vremena detinjstva. Nakon par razmenjenih poruka, započelu smo priču o tome ko šta čita u ovom momentu, šta nam se dešavalo u životu u vremenu kada nismo bili u kontaktu, i uceloj toj priči bez razmišljanja je rekao: "Moraš da pročitaš Zahir." Moja prva reakcija je bila ali to je od Koelja a on i nije na listi mojih omiljenih pisaca, moj drug je samo mudro ćutao, nije dalje insistirao, a ja sam počela da razmišljam da poslušam i zaboravim svoju nezainteresovanost. Nakon 4 meseca sam kupila knjigu, a posle mesec dana počela da je čitam da ne kažem gutam. Preporuka je bila pravi izbor ...
Nakon što sam pročitala knjigu podelila sam svoj utisak sa svojom poznanicom koja veoma voli da čita. Njena odgovor je bio:"Ne volim Koelja, pokupio je iz romana drugih pisaca sve najbolje." Složila sam se s njom da je to nešto iz našeg stvarnog života, da su drugi književnici pisali na tu i slične teme, međutim da bi uopšte uzeli nešto od nekog, sklopili u jednu tako laku a tako emotivnu i surovu u isto vreme celinu, moramo i da znamo da izaberemo najbolje.
Zahvaljujem se divnoj osobi koja mi je preporučila knjigu uz istovremenu poruku da se u nekim trenucima seti iste ...
U nastavku mali deo Zahira ... Uživajte!
POČETAK CITATA:
Prema rečima Horhea Luisa Borhesa, ideja o Zahiru potiče iz islamske tradicije, a pretpostavlja se da je nastala u XVIII veku.
Zahir na arapskom znači VIDLJIV, PRISUTAN ONAJ KOJI NE MOŽE DA OSTANE NEZAPAŽEN. Nešto , ili neko, što nam, čim ga upoznamo, postepeno zaokuplja misli, sve dok nas potpuno ne onemogući da se usresredimo na nešto drugo. To se može smatrati svetlošću, ili ludilom.
Fobur Sen Per,
Enciklopedija fantastičnog, 1953."
A sada idemo na odlomak iz Zahira:
" ... -Mislim da ovo neće uspeti.
-Ali Ti me voliš, i ja tebe volim, zar ne?
-Ne znam. Ako me pitaš da li mi prija tvoje društvo, odgovor je "da".Međutim ako te zanima da li bih mogao da živim bez tebe, odgovor je, takođe "da".
- Ne bih volela da sam se rodila kao muškarac, vrlo sam zadovoljna položajem koji imam kao žena. Na kraju krajeva, sve što vi očekujete od nas to je da dobro kuvamo. S druge strane, od muškaraca se zahteva sve, apsolutno sve - da budu sposobni da izdržavaju porodicu, da vode ljubav da štite potomstvo, da obezvbede hranu, da imaju uspeha.
-Nije stvar u tome. I ja sam zadovoljna sobom. Volim tvoje društvo, ali sam ubeđen da ovo neće uspeti.
-Voliš moje društvo, ali mrziš da budeš sam sa sobom. Stalno tražiš avanture da bi zaboravio bitne stvari. Živiš gonjen adrenalinom, a zaboravljaš da tvojim venama treba da teče krv, i ništa više.
-Ne bežim od bitnih stvari. Šta bi to, na primer, bilo bitno?
-Napisati knjigu.
-To mogu da uradim u svakom trenutku.
Pa onda uradi. Posle toga, ako hoćeš, možemo i da se raziđemo ...
KRAJ CITATA:*
Tekst pripremila: Jasminka Skendžić Brujić
* U tekstu u delu od: "početak citata" do "kraj citata" korišćen izvod iz knjge: "Zahir" od Paola Koelja , izdavač za Srbiju Paideia.
